уторак, 11. октобар 2011.

EGIPATSKA MACKA


              

Poreklo
Prva predanja o domestifikaciji mačke, odnosno o njenom zajedničkom životu sa čovekom stara su između 4000 i 5000 godina.

Egipatska Mau [Egyptian Mau] vodi direktno poreklo od afričke divlje mačke Felis Lybica Ocreata , poznate pod imenom Falb mačka, koja je bila prva pripitomljena. Ovu tvrdnju dokazao je T.C.S Morrison-Scott poređenjem genetskih informacija dobro očuvanih mumija mačaka nađenih u egipatskim grobnicama iz doba 600 – 200 godina p.n.e. i današnje Mau mačke.

Sam izgled današnje Mau potvrđuje njeno poreklo.

                             
            Felis libyca                                                           Egyptian Mau

Novija istorija rase Egyptian Mau , odnosno kako je jedna prirodna rasa došla do statusa rasne mačke, vezana je uvek za neku anegdotu ili kratku priču, tako i Egyptian Mau. Beloruska princeza Natalija Troubetzkoy je za vreme drugog svetskog rata, zahvaljujući dobrom poznanstvu sa članovima rimskog diplomatskog kora, uspela da u Italiju donese nekoliko primeraka Egyptian Mau.

Dotična princeza je ubrzo napravila deteljan odgajivački program za svoje srebrne ženke Baba i Lizz kao i za mužjaka Jo-Jo bronzane boje, koje je donela iz Egipta. Godine 1956. princeza se preselila u Ameriku gde su rođeni i prvi potomci, registrovano ime odgajivačnice "Fatima". 1968. godine je iz iste odgajivačnice jedna Mau pod imenom "Fatima Baba" dobila dozvolu za nastup u šampionatu. Sa mačkama Toby i Tashi, koje je iz Delhija uvezla biolog i genetičar Jean Mill, Mau je dobila “osveženje krvne linije” , namera je uistinu bila kreacija nove rase pod imenom Bengal, ali je ukrštanje sa Egyptian Mau donelo neke prednosti, naime nove boje.
    
                                         
Trebalo je da prođe jos devet godina da bi Egyptian Mau kod CFA bila priznata kao rasa “natural breed”, što znači da više nije dozvoljeno nikakvo mešanje sa drugim rasama, a do 1981. bila je priznata i u svim drugim američkim felinološkim savezima.

Zahvaljujući pojedinim odgajivačima iz Švajcarske, Holandije i Italije Mau se “vratila” u Evropu 1988. godine. Upravo taj mali broj uvezenih mačaka činio je bazu za dalji uzgoj. Samo nekolicina angažovanih odgajivača u Evropi održava rasu kao "Natural breed" , što je u nedostatku većeg gen-pool-a veoma težak poduhvat. Rasa je kod FIFe bila priznata 1992. god.

Izgled
Mačka je vižljasta, srednje veličine i vrlo mišićava. Noge su joj srednje dužine sa malim šapama ovalnog oblika. Prednje noge su nešto kraće nego zadnje koje odlično naglašavaju proporcije tela. Rep je srednje dužine i zaobljen na vrhu. Glava je trouglastog oblika lako zaobljenih kontura. Uši su velike, zaobljene na vrhu i visoko plasirane. Nos je duži, profil lako konveksan. Brada nije suviše izražena. Oči treba da budu zelene boje.

Dlaka je svilenkasta i leži uz telo. Kao i kod Abisinske mačke svaka dlaka ima tipične tamne prstenove. Tako se na svetloj pozadini ocrtavaju tufne i štrafte što je tipično za rasu. Tipična šara Egyptian Mau je Tabby Spotted. Dozvoljene boje su:

                 
                  - silver spotted tabby MAU ns 24
                  [crne tačkaste šare na srebrnastoj podlozi]


                 
                  - bronze spoted tabby MAU n 24
                  [bronzane tačkaste šare na podlozi zlatno braon boje]


                 
                 - black smoke MAU ns
                 [crno tačkaste šare sa podlogom koja je svetla samo pri korenu dlake]
                 Kao sto je tipicno za tabby šaru noge i rep su jasno štraftasti.
                 Takođe na čelu treba da ima slovo "M".


Karakter
Mačka je veoma temperamentna, inteligentna, rado se igra i stalno je u pokretu. Voli društvo, kako mačje tako i čovekovo. Nikako ne voli da ostane sama. Voli da je u središtu pažnje i vrlo lako se uvredi ako joj to ne uspe.

Ako se odlučite da držite Egyptian Mau preporučuje se držati dve. Ona ne mora po svaku cenu imati društvo iste rase, ali u svakom slučaju još jednu mačku. Ako imate dovoljno vremena za nju, druga mačka možda i nije potrebna ;-)

Нема коментара:

Постави коментар