BALINESKA MACKA

Prva Balineska mačka je rođena u SAD 1951. godine. Naime tad su u leglu sijamske mačke rođeni i dugodlaki mačići. Nije se znalo da li je duga dlaka rezultat nekog daljnjeg ukrštanja sa persijskom mačkom ili spontana mutacija. Za to postoje dva objašnjenja. Gen za kratku dlaku je dominantan a za dugu recesivan. Dominantni gen obično potisne recesivni gen i potomci su kratkodlaki. Potomci će međutim taj gen prenositi generacijama pa se može desiti da se duga dlaka nikad ne pojavi. Međutim ako se pare dve mace koji nose recesivni gen postoje veliki izgledi da se rodi mačić sa dugom dlakom. To ukazuje na mogućnost da su sijamke bile nekad i ukrštane sa dugodlakim macama. Tako se i pojavio mačić duge dlake u navedenom leglu. Druga mogućnost je da je došlo do spontane mutacije koja isto nije retkost i nije neuobičajena. Isprva je ta mačka nazivana dugodlaka sijamska mačka a kasnije joj je ime promenjeno u Balinešku mačku jer njeni pokreti i elegancija podsećaju na kretnje balineških plesačica. Struktura njihovog tela nije tako vitka kao kod sijamske mačke. Krzno joj ima tipična obeležja Sijamke a dlaka je poluduga i svilena što je razlikuje od Sijamke. Oči su oblika badema i intenzivno plave boje. CFA i TICA je priznaju od 1970. godine a FIF-e od 1972. godine.
Temperament
Po temperamentu i karakteru vrlo je slična Sijamskoj mački. Vrlo je društvena i razigrana i ne podnosi samoću. Ako joj ne posvetite dovoljno pažnje ona će svoje nezadovoljstvo izraziti bučnim mnjaukanjem ili na neki drugi način.
Krzno joj je fino i svileno pa je treba nežno češljati bar jednom nedeljno pazeći da ne oštetimo krzno. Ako je želite izlagati treba je okupati par dana pre izložbe.
Izvod iz standarda
Sve rase iz IV kategorije imaju isti standard. Idealna mačka je vitka, elegantna, dugih zašiljenih linija, gipka i mišićava. Srednje veličine.
Glava je srednje veličine u ravnoteži sa telom, klinastog oblika sa ravnim linijama. Klin počinje na nosu i širi se jednolično ravnim linijama na obe strane prema ušima. Linije ne smeju biti prekinute sa „wiskers break“. Lobanja gledana iz profila je konveksna. Nos dugačak i ravan, bez prekida od čela do vrha, njuška uska, brada/čeljusti srednje velika, vrh brade čini strmu crtu sa vrhom nosa.
Uši su velike i zašiljene, široke na osnovi, smeštene tako da produžuju liniju klina.
Oči su srednje veličine, ne smeju biti preduboko smeštene ni izbočene, bademastog oblika, blago ukošene prema nosu i u skladu sa linijom klina. Boja: Balineska i sijamska mačka: čista, jasna i sjajna intenzivno plava. Orijentalna dugodlaka i kratkodlaka: blistavo zelena.
Telo je dugačko, vitko, mišićavo, skladno i elegantno. Dugačak i vitki vrat. Ramena ne smeju biti šira od bokova.
Noge su duge i vitke u skladu sa telom. Šape su malene i ovalne.
Rep je dugačak, tanak takođe i na osnovi sužava se prema vrhu.
Krzno
Orijentalne kratkodlake i Sijamske mačke: vrlo kratko, nežno, sjajno, svileno i pripijeno uz telo.
Balineske i Orijentalne dugodlake: svileno i nežno, srednje dugačko na telu sa okovratnikom na leđima i nešto grublje ( poput perja), bez poddlake.
Boja
Balineske i Sijamske: Oznake: maska na licu, oznake na ušima, nogama i repu. Boja oznaka mora biti jednolična. Maska ne sme preći preko gornjeg dela lobanje. Vezana je tragovima obojenja za uši. Boja tela je jednolična i u jasnom kontrastu sa bojom oznaka, dozvoljeno je blago osenčanje na bokovima.
Orijentalna dugodlaka i kratkodlaka: jednolična bez tragova uzorka ili osenčanja kod jednobojnih varijeteta, brkovi i obrve moraju biti u skladu sa bojom tela.
Priznate boje kod Balineske i Sijamske: bela, crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn i sve te u kornjačevini i sa uzorkom. Mačke sa uzorkom imaju kod 21-nespecifična tigrasta.
Priznate boje kod Orijentalna dugodlaka i kratkodlaka: crna, plava, čokoladna, lila, crvena, krem, boja cimeta, fawn, sve ove boje u kornjačevini, zadimljene, sa uzorkom i srebrene sa uzorkom. U kombinaciji sa belom bojom imamo: van, harlekin i bikolor, sve ove zadimljene, sa uzorkom i srebrne sa uzorkom.